U novigradskom Muzeju Lapidarium održana je u četvrtak 4. travnja mala prigodna svečanost kojom su Novigrađani obilježili 100. godišnjicu postavljanja kipa novigradskog patrona, svetog Pelagija, na vrh zvonika župne crkve. Kip gradskog sveca zaštitnika postavljen je naime na vrh kampanila upravo na taj dan, 4. travnja, 1913. godine, nakon što je stari kip svetog Pelagija pogodio i uništio grom.
Novu statuu gradskog patrona oblikovao je Giovanni Parentin, osamnaestogodišnji Carlo Manzoni obložio ju je i zaštitio listićima bakra, a kovač Bortolo Gianolla željezom je učvrstio unutrašnjost izdubljene skulpture, kako bi se mogla osloniti na ostatak stare uništene statue i tako uz pomoć vjetra omogućiti okretanje oko svoje osi. Zahtjevnog i opasnog zadatka da uz pomoć postavljene skele dođe do vrha zvonika i pred okupljenim mnoštvom postavi kip, prihvatio se Novigrađanin Pelagio Tuiach. Bio je to tada veliki događaj za Novigrad, koji je ovjekovječen i na nekoliko fotografija, koje kao obiteljsku uspomenu čuva Novigrađanka Ines Manzoni Nikčević, unuka Pelagia Tuiacha i kći Carla Manzonija, koji su prije stoljeća radili na postavljanju kipa na zvonik.
U okviru obilježavanja 100-godišnjice postavljanja statue gradskog sveca zaštitnika na zvonik prikazan je stoga i 16-minutni dokumentarni film u kojem je Manzoni Nikčević iznijela intimnu priču o svojim precima i događajima koji su pratili postavljanje kipa, te neke od osobnih uspomena na Novigrad svoga djetinjstva i mladosti, koje su međutim i dio kolektivnog sjećanja starijih Novigrađana. Ovaj dokumentarni film stoga ostaje i kao trajan zapis o dijelu novigradske prošlosti, na što je ukazala i ravnateljica Lapidariuma Ketrin Milićević Mijošek, obraćajući se uistinu brojnoj publici. Okupljene je pozdravio i gradonačelnik Anteo Milos, poručivši kako i danas trebamo slijediti pozitivan primjer svetog Pelagija, koji je status sveca zaslužio požrtvovnošću i brigom za drugoga. Vrijednosti su to koje smo naslijedili iz prošlosti, ali i koje moramo ostaviti za budućnost, našoj djeci, poručio je Milos svojim sugrađanima.
Osim priče Manzoni Nikčević o postavljanju kipa gradskog zaštitnika prije točno 100 godina, okupljeni su od novigradskog župnika vlč. Luke Pranjića mogli čuti ponešto i o samome svecu.
– O životu svetog Pelagija i njegovu mučeništvu malo se zna, njegov je životopis iznimno škrt historiografskim činjenicama i hagiografskim podacima, puno je toga legendarnog i romantičarskog u izvještaju biskupa Tomassinija o njegovoj muci, prenio je, među ostalim, okupljenoj publici vlč. Pranjić, navodeći međutim kako se s dostatnom sigurnošću može reći da on jest bio novigradski sin, kršćanski mladić, kojeg je nakon prerane smrti roditelja odgajao svećenik Uranije, omogućivši mu solidnu izobrazbu. Pretpostavlja se i da je primio neki od nižih crkvenih redova, akolitat ili đakonat, budući da njegov lik umjetnici kroz povijest prikazuju u dalmatici i s manipulom preko ruke. Pelagije je aktivno i zauzeto djelovao u vjerskom i društvenom životu zajednice, pohodeći u vrijeme progonstva cara Numerijana utamničene novigradske kršćane, donoseći im hranu i hrabreći ih, čime je svoj život izlagao nemaloj opasnosti. Posvećuje se brizi za siromahe, pomažući im na razne načine. Godine 283. hrabro i odvažno istupa pred rimskog namjesnika Evilazija, prigovorivši mu zbog okrutnosti prema kršćanima, a ovaj mu uzvraća bez milosti te ga daje pogubiti, prenio je vlč. Pranjić
– Novigrađani stoljećima čuvaju uspomenu na ovog izvanrednog, a opet tako običnog mladića. Postavljajući Pelagija prije sto godina na ono najviše i najčasnije mjesto u gradu, kao da su nama danas željeli reći: evo vam uzora, ovo je, i ovakav neka bude, pravi Novigrađanin; odvažan, vjeran, socijalno osjetljiv, borac za pravdu, učen, spreman pomoći svakome u nevolji, otvorene ruke za siromaha, zaštitnik maloga i običnoga čovjeka, a u isto vrijeme i sam jednostavan i običan čovjek, nadahnuto je poručio velečasni Pranjić, dodajući: “Novigrad i danas počiva na idealima i vrednotama za koje je sveti Pelagije živio i umro, one su temelj njegove povijesti i garancija sretne budućnosti. I dok imena novigradskih plemenitaša, kapetana, podestata i upravitelja, pa i biskupa, s vremenom sve više blijede, sveti Pelagije, taj gotovo povijesni anonimac, odolijeva buri vremena i zaborava, blagoga pogleda blagoslivljajući svoj grad s vrha zvonika. Neka taj “visokopozicionirani” Novigrađanin ne bude samo simpatična maskota našega grada u turističke svrhe, jer on je puno, puno, više. Znali su to dobro naši stari…
Nakon svečanosti u muzeju publika se okupila na trgu ispred crkve, gdje je na zvoniku prikazana projekcija postavljanja kipa, koju je osmislio i postavio Josip Ružić iz kaštelirskog Rose Arta, ujedno i redatelj dokumentarca. Na izlazu iz Lapidariuma publiku je dočekala i serija razglednica s likom odnosno statuom svetog Pelagija, kao uspomena na ovu okruglu obljetnicu u znaku njihova zaštitnika. Program su organizirali Muzej Lapidarijum, Grad Novigrad-Cittanova i župni ured župe Svetog Pelagija mučenika.
