Današnja trobrodna bazilika (do 1831. katedrala) izvorni je oblik dobila u starokršćanskom razdoblju (V.-VI. st.), u vrijeme osnivanja Novigradske biskupije. Tragovi toga razdoblja čitaju se na sjevernom uzdužnom zidu bazilike gdje su 1972. otkriveni starokršćanski prozorski okviri. U sklopu katedralnoga kompleksa nalazila se i krstionica (srušena 1782.) te zgrada s biskupskim stanom (episkopij, srušen 1874.). Stari zvonik na pročelju katedrale srušen je 1874. godine, kada je izgrađen novi samostojeći campanile. Crkva je temeljito obnavljana 1408., 1580., 1746. i 1775. godine. U srednjem vijeku unutrašnjost je bila oslikana freskama, o čemu svjedoče njihovi ostaci na bočnom (južnom) oltaru. Današnje neoklasicističko pročelje dovršeno je 1935. godine. Interijer crkve danas obilježava duboki kor s baroknim oltarom ispod kojega se nalazi (rano)romanička kripta.